SR EN

Fakulteti trebaju biti intelektualna središta, a ne kao što je slučaj sada – tvornice visokoobrazovanih ljudi

Objavljeno: 15. 12. 2021.

U nadolazećoj godini treba znati, moći i htjeti iskoristiti ključnu, ako ne i povijesnu priliku koja se otvara Sveučilištu u Zagrebu. Pred tom iznimno važnom hrvatskom visokoobrazovnom ustanovom, koja neprekidno djeluje 352 godine, dvije su ključne izmjene koje bi se, bude li lucidnosti, hrabrosti i vizije, prije svega trebale odraziti na kvalitetu i način studiranja, kvalitetu samog Sveučilišta, studente, projekte, mentore i profesore, a onda u konačnici i na gospodarski, društveni, kulturni, ekonomski razvoj našeg društva.

Jer teško više možemo biti ukorak sa svijetom, raditi i djelovati na način da tek produciramo visokokvalificirane od kojih se uspješni otisnu u inozemstvo, bez namjere da se vrate u Hrvatsku, a oni prosječni, sa stečenom diplomom preuzmu uloge kojima nisu dorasli i kojima doslovce guše svaki potencijalni napredak modernog društva. Što je još bitnije, potkopavaju temelje obrazovanja koje u Hrvatskoj malo ili nikako dobiva na važnosti. Štoviše, često je predmet poruge i podsmijeha.

Iako je pretenciozno, a u mnogim bi europskim državama bilo i smiješno, izbor novog rektora i pripremu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju proglašavati povijesnom prilikom za pojedino sveučilište, taj isforsirani epitet, koji su do sada na sebe vezali upravo ljudi koji su posljednjih godina vodili najstarije naše sveučilište, namjerno se koristi kako bi se shvatilo koliko je za 60.016 sadašnjih, ali i budućih studenta, profesora i znanstvenika, roditelja i intelektualaca važan izbor novog zagrebačkog rektora koji bi svoj mandat i službeno trebao početi prvog dana listopada 2022. godine.

Kao i koliko je važan ovaj drugi segment neovisan o izboru rektora, odnosno donošenje novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, jer sadašnji datira iz 2003. godine i unatoč dosad uvrštenim silnim izmjenama ne odgovara potrebama suvremenog sustava znanosti i visokog obrazovanja. Štoviše, tolike su izmjene dovele do toga da ga više nitko ni ne razumije. Taj su zakon do sada pokušavali izmijeniti u svom prvom mandatu sadašnji ministar Radovan Fuchs i njegova prethodnica u drugom mandatu Blaženka Divjak.

Navedene promjene, od kojih se jedna isključivo tiče zagrebačkog Sveučilišta, temelj su i za nužnu reformu visokog školstva.

I dok će valjane kandidature s programom rada onih koji žele naslijediti aktualnog rektora Damira Borasa, koji je zagrebačko Sveučilište vodio osam godina, biti objavljene početkom veljače, već u ožujku akademska će zajednica znati ime novog rektora, no početak mandata poklopit će mu se s početkom nove akademske godine.

Novom će rektoru mandat, kao i svima do sada, trajati četiri godine, s tim da se nakon prvog mandata, baš kao što je to učinio i Boras, može kandidirati za još četiri godine. Rektora, prema Statutu zagrebačkog Sveučilišta, biraju članovi Senata, njih 70, tajnim glasanjem. Svaki član tog biračkog tijela ima jedan glas, a za izbor je potrebna natpolovična većina ukupnog broja glasova biračkog tijela. Svim sjednicama Senata na kojima se provodi postupak izbora rektora predsjedava najstariji nazočni član Senata.

Izabrani rektor i do sada je imao i imat će jasno definirane obveze – zastupa i predstavlja Sveučilište, u ime Sveučilišta sudjeluje u radu Rektorskoga zbora, ustrojava rad i vodi poslovanje, predsjedava Senatu, priprema i predlaže dnevni red sjednica Senata, predlaže Senatu mjere za unapređenje rada Sveučilišta, provodi odluke Senata, daje prethodno mišljenje u postupku izbora dekana i drugih čelnika sastavnica Sveučilišta, predsjedava Rektorskim kolegijem, sudjeluje u radu Sveučilišnog savjeta bez prava glasa, dodjeljuje Rektorovu nagradu, ostale nagrade i priznanja Sveučilišta. Među ostalim, rektor ima pravo poduzimati sve radnje u ime i za račun Sveučilišta u vrijednosti do milijun kuna, za više od toga, a do tri milijuna kuna, potrebna mu je suglasnost Rektorskog kolegija, dok mu je suglasnost Senata potrebna za iznose više od tri milijuna kuna.

Rektor jednom godišnje podnosi izvješće o radu i poslovanju Sveučilišta, kao i o svom radu na zajedničkoj sjednici Senata, vijeća područja, Savjeta i Rektorskog kolegija. Sveučilišni savjet, pa ni Sabor recimo redovita izvješća o radu Borasa nisu primali, dok je na službenim stranicama zagrebačkog Sveučilišta posljednje objavljeno izvješće o radu uprave ono iz 2018. godine. I nikome ništa. A to je tek mali dio nagomilanih problema na Sveučilištu u Zagrebu.

Upravo zbog svih tih navedenih ovlasti, ali i važnosti rektora, pitali smo gospodarstvenike, inovatore, poduzetnike, predstavnike instituta, bivše profesore, kao i resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja, sve od reda ljude koji ne utječu na izbor rektora, ali ovise o akademskom napretku ili bi im on trebao biti ključan, u kojem to smjeru treba ići zagrebačko Sveučilište, koje kompetencije treba imati budući rektor ili rektorica, kakav doprinos Sveučilište mora dati znanosti, gospodarstvu i politici i u kojem su to trenutku studenti, u povijesti inače poznati pokretači promjena, prestali biti generatori društvenih promjena? Imaju li u konačnici dekani svih fakulteta i akademija snage reformirati i zagrebačko Sveučilište konačno uvesti u 21. stoljeće?

Gotovo svi odreda sugovornici složili su se u jednom – rektor ili rektorica 21. stoljeća koji je nužan zagrebačkom Sveučilištu mora imati menadžerske sposobnosti i svakako se uhvatiti ukoštac sa znatno narušenim dignitetom Sveučilišta. U toj jednostavnosti krije se sva težina izbora najboljeg kandidata. Jer jedno je napisati program rada na papiru koji trpi sve, a drugo je provesti ga u djelo. Jedno je ruku podići za ustaljenost, a drugo za stvarne promjene.

– Dužnosti rektora propisane su Zakonom o visokim učilištima iz kojih se jasno vidi da rektor mora imati organizacijske i upravljačke sposobnosti u cilju provedbe odluka upravnog vijeća i sveučilišnog Senata te sposobnost strateškog promišljanja i djelovanja radi unapređenja rada Sveučilišta. Rektor bi, stoga, trebao imati menadžerske sposobnosti koje uključuju upravljanje radom, financijama i procesima u velikim sustavima te donositi otvorena, principijelna, nepristrana i pravodobna rješenja. Međutim, budući da je dignitet zagrebačkog Sveučilišta temeljito narušen brojnim aferama i grupnim interesima, budući da rektor ima daleko širu zadaću od internog upravljanja Sveučilištem, a to je vraćanje digniteta i reputacije Sveučilišta, dakle zadaću ponovnog uspostavljanje povjerenja u znanost i obrazovanje kao ključnih stupova društva i razvoja – kazala je Jadranka Švarc, voditeljica Centra za tehnološke studije i inovacijski sustav Instituta Ivo Pilar.

Kako ističe, budući rektor treba djelovati na dva plana: unutarnjem, u smislu promjene organizacijske kulture (etike i ponašanja) te na vanjskom planu afirmacije Sveučilišta kao bitnog faktora društvenog napretka.

– Jasno je da takvi zadaci traže novi tip rektora, koji ne raspolaže samo menadžerskim već i sposobnostima liderstva koje uključuju viziju i nove ideje o tome kakvo bi Sveučilište u Zagrebu trebalo biti i sposobnost motivacije zaposlenika da ga u ostvarenju takve vizije slijede – kazala je Švarc.

Da kandidat koji pretendira na mjesto rektora zagrebačkog Sveučilišta mora biti vrhunski menadžer, mišljenje je i Alana Sumine, osnivača i direktora Nanobita, danas jedne od najbrže rastućih tehnoloških tvrtki u centralnoj Europi.

– Moderno sveučilište treba biti orijentirano na studenta, pružiti povezanost s okolinom kroz konkretne probleme i projekte te multidisciplinarno u znanjima i vještinama koje podučava. Ne vjerujem da je dovoljno danas samo biti stručnjak u jednom području. Prava vrijednost stvara se kroz povezivanje više različitih disciplina. Potrebna je puno veća suradnja s privatnim sektorom kroz suradnju na projektima i možda čak novim poduzetničkim pothvatima. Trenutačno je to na relativno niskim razinama – kazao je Sumina.

Kao dobar primjer navodi FER koji bi trebao biti model upravljanja sveučilištima te je mišljenja da studente treba strateški usmjeravati ka određenim zanimanjima koja će donijeti boljitak, ne samo studentima već i razvoju Hrvatske.

– Oni koji su htjeli promjene, uzeli su karte u jednom smjeru za Njemačku, Irsku... Ostali su oni kojima je ovdje dobro. No jasno, situacija je kompliciranija. Općenito bih rekao da je hrvatsko društvo jako inertno prema bilo kakvim promjenama i kada govorimo o promjenama, svi bi htjeli da se drugi mijenjaju, a ne oni sami. Kod nas jednostavno situacija nije tako loša da bi izazvala neki jači revolt. To što mi kao društvo relativno sve više i više zaostajemo prema najrazvijenijim zemljama se nažalost ne osjeti, jer to zaostajanje traje više od 20 godina. Nekada su Poljaci i Česi bili iza nas, danas su daleko ispred, a i Rumunjska nas je prestigla. No to se nije dogodilo u jednom mjesecu, jednoj godini, to se sporo događa zadnjih 20 godina – odgovara Sumina na pitanje zašto u Hrvatskoj studenti nisu generatori ključnih promjena.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/fakulteti-trebaju-biti-intelektualna-sredista-a-ne-kao-sto-je-slucaj-sada-tvornice-visokoobrazovanih-ljudi-1547258 - www.vecernji.hr

Dodajte komentar